
Njegove tekstove ste voleli, čitali i dosta komentarisali. Dva dela: “Ženskih stvari iz muškog ugla” (OVDE i OVDE), kao i jedan: “Za sve nas”. Čovek koji mi je izuzetno drag, Nemanja, danas ponovo piše za vas, a tema se i više nego uklapa u vremenski trenutak. Uživajte.
“Vreme praznika, važne prilike, lepi momenti u
životu. Vino predstavlja mnogo više od pića. Brojne su knjige napisane o tome.
To je čitav jedan svet – nauka (enologija), ali i sve ono pomalo mistično,
ušuškano u prelepim dolinama Loare, Nape, regijama poput Šampanje, Bordoa. Sav
onaj mir koji okružuje vinograde, ljudi, način života koji vode. Priroda,
uravnoteženost. Ne može nauka obujmiti iskustvo prenošeno s kolena na koleno –
generacije starih majstora koji žive vino.
gospodstvo, manire i sve ono što pravi zaljubljenik otkriva čitavog života. Trud
i znanje uloženo u stvaranje vrhunskog vina zahteva poznavanje makar dela
procesa da bi se moglo degustirati. Kada spojite to dvoje – nastaje magija.
Svojevrsna strast. Osetite sunčevu svetlost na listovima loze, snagu kamena u
zemlji, aromu cveća, hrasta, osetite bogatstvo ukusa, zadovoljstvo znanja i
sreću trenutka.
svet vina. Osnovne vrste – kako biste znali šta da očekujete, ali i kako
kombinovati vino i hranu. Takođe ću spomenuti poznate zablude u vezi sa vinom.
Trudiću se da budem koncizan, držeći se klasičnih vina – sve preko toga vam
prepuštam da sami otkrijete.
(Chardonnay)
– jedan od najslavnijih belih. Šardone je zapravo vrsta grožđa, koja veoma
dobro uspeva na raznim meridijanima. Evropa, Amerika, Australija. Nisam ga
slučajno stavio na prvo mesto. To je vino s kojim biste mogli započeti otkrivanje
vina. Prijatno je, ima nisku kiselost te u većini slučajeva ne može da bude
opor ili agresivan. Uglavnom ima viši procenat alkohola i često slatku
završnicu. Česta je nota prepečenog tosta koja dolazi iz hrastovine. Postoji
dosta modernih varijanti sa jačim voćnim ukusima.
(Sauvignon blanc)
– „Miris ogrozda, pokošene trave, crne ribizle u cvatu ili kopriva, gotovo je
izvesno da u ruci držite čašu suvinjona belog.“ Suvinjon je jedna od
najupečatljivijih sorti belog grožđa. Pored svežih, zelenih aroma ističe se
svojom kiselošću. One vrste koje potiču iz toplijih krajeva često oskudevaju u
kiselosti. To je sveže vino i treba ga popiti u roku od tri godine.
Najbolja dolaze iz Nemačke. To su uglavnom veoma izražajna, jaka vina – ali u
isto vreme laka i elegantna. Ona najbolja naravno. Naziv je dosta pretrpeo zbog
brojnih kiselih i jakih kopija koje nemaju veze s originalom. Može biti suv (manje
voćni ukus, jači, više alkohola) ili pak vrlo sladak. Moj savet je da rizling
pijete u osnovnom obliku, dakle koji nije sladak – jer to je grožđe koje voli
hladniju klimu, to znači manji procenat šećera.
kremastim ukusom koji podseća na dvopek i brioš kolačiće, istovremeno potpuno
svež. Imajte u vidu da je francuska regija Šampanja (Champagne) jedna od
najhladnijih u svetu vinarstva, te je i grožđe jedva zrelo.
glasu zbog kvaliteta, danas to mogu biti vrlo pitka i lepa vina. Ipak,
različitost je tolika da ne postoji „karakter“, ali recimo da su to laganija
vina.
suvinjon (Cabernet sauvignon) – Ono što je Šardone za bele sorte, to je kaberne suvinjon za crno
grožđe. Veoma prilagodljivo i uspešno. Karakteriše ga ukus crne ribizle,
kedrovine, „naoštrena olovka“ iz Bordoa. Takođe postoje i drugačije varijante
iz toplijih krajeva. Ovo je kompleksno vino i može da stoji čak do 20 godina.
Ona iz srednjeg cenovnog ranga dozrevaju za 4 godine, ali većina nama dostupnih
se mogu piti odmah. O čuvanju vina ću na kraju teksta. Mlada vina često bivaju
taninska (tanin – od njega se usta onako skupe) dok je karakteristična i nota
hrastovine. Vino iz regije Bordo (Bordeaux) je najpoznatija i najskuplja vrsta
vina od ovog grožđa.
noar (crni) (Pinot noir) – Izuzetno zamršena i „bolna“ sorta. Veoma
izbirljiva po pitanju podneblja i klime. Ipak, ova sorta grožđa se nalazi iza
nekih od najslavnijih vrsta burgundca crnog. Srednje jakog karaktera, često ne
dovoljno duboke crvene boje, zanosnog mirisa. Malina – česta, divlja jagoda –
kod finijih, dok varljiv cvetni miris ruže, ali i nota tartufa dolazi od onih
najkvalitetnijih. Dobro ide uz divljač i većinu mesa, a od svih crnih vina
najbolje ide uz ribu.
(Cabernet franc)
– to je lakša, manje taninska verzija kaberne suvinjona s ukusima bobičastog
voća koji mogu biti sveži kao zelene paprike ili listovi ribizle.
manje opor od kaberne suvinjona – ova vrsta se često spomene na prijemima ili
restoranima pa da znate o čemu se radi.
obuhvatim sve već ću izneti neke osnovne postulate kada se radi o kombinovanju
jela i vina.
vino – gotovo uvek znači da vino nije slatko. Polusuvo, označava blagi
procenat šećera. Ostale varijacije uz „voćne“ ukuse često bivaju slatka.
lokalnu hranu sa lokalnim vinom. Retko ćete pogrešiti, uz poštovanje narednih
„pravila“, razume se.
da riba uglavnom dovodi do toga da crna vina imaju metalan ili gorak ukus. Bela
vina su kiselija što skladno dopunjuje kiselost iz raznih marinada za ribu
zasnovanih na limunu ili sirćetu. Izuzetak
je mesnata riba (tunjevina, losos) koja može da se kombinuje sa crnim vinima
samo ako su nisko taninska. Pino noar je ubedljivo najbolji izbor.
uravnotežiti težinu vina i hrane, tako da jedno ne zaguši drugo. Bogato, kuvano jelo, začinjeno crnim vinom,
slaninom, belim lukom i pečurkama zaslužuje snažno crno vino – bez obzira koja
vrsta mesa je u pitanju. Sa druge strane lako, brzo pečeno jelo svežeg ukusa
ili salata, ide uz lako vino.
regija, dakle Rizling, Suvinjon beli – ona idu uz kiselost u tanjiru. Nikako ne
Šardone, koji uglavnom ima slatku završnicu te se mnogima ta kombinacija neće
dopasti. Uz slatka jela ide jednako slatko vino. Ako imate priliku, birajte ona
iz toplijih krajeva sveta, jer prirodno budu slađa.
(blanc de blancs).
sasvim dobro vino. Muskatna vina mogu da pariraju, ali je zaista teško i ne bih
vam preporučio. Sirevi s druge strane idu jako dobro gotovo uz svaku vrstu
vina.
možete da priuštite.
sauvignon)
posluživanju
poboljšavaju čuvanjem. Mali deo veoma kompleksnih i skupih, da. Ali gotovo sva
vina koja su dostupna prosečnom budžetu – ne.
mogu da traju do 20 godina, dok punu zrelost steknu za oko 8 godina. To je
izuzetno retko, te je većinom optimalan period da se popiju do 5. godine
starosti – ili odmah. Bela vina imaju čak i manje razloga za čuvanje. Ona su
uglavnom manje kompleksna i određeni procesi se ne dešavaju kao u bogatim crnim
vinima. S tim ide i razlog manje da čekate.
vama dragu bocu jeste – prijatna atmosfera. Bez obzira da li je bitan datum,
neka proslava i slično, ukoliko osetite da vam je taj dan naročito prijatan i
da ste srećni – otvorite bocu i počastite se. Makar bili i sami. Ne čekajte
posebne prilike i ne stvarajte sebi pritisak, jer sve to utiče. Vino je živo, i
verujte mi, oseti.
dobro proučite literaturu kako ne biste napravili neku od mnogih potencijalnih
grešaka.
da vas uputim i u neke „sitnice“ koje vas mogu „spasiti“ ako se nađete na malo
otmenijoj večeri ili pak nekom prijemu. Diplomatski protokol mi je uža
specijalnost te ću vam prikazati kompletan „servis“ koji vas može sačekati uz
različite čaše za vino. Po tome ćete moći pretpostaviti šta vas čeka i nećete
se zbuniti pri upotrebi:
šta koristi. Ono što želim da dodam jeste da se uvek koristi redosledom „spolja
ka unutra“. Vodite računa da se poslužni tanjir nalazi na oko 3 cm od ivice
stola i da ne odlažete „ostatke“ na njega, jer će posluga redom odnositi
tanjire, eventualno dodavati nove, ali taj osnovni poslužni tanjir uvek ostaje
– te se trudite da bude uredan. Bilo da ste za stolom ili stojite,
preporučljivo je da čaše za vino držite za nožicu – razlog je jednostavan: Toplota sa ruke se prenosi na vino.
To može da promeni ukus, pogotovo belim vinima koja se poslužuju hladna (oko 9
C). Crna vina se poslužuju na temperaturi od 14 – 20 stepeni, rastuće u skladu
s kvalitetom – te iznimno možete „grejati“ čašu ako se radi o kvalitetnom vinu.
Moj savet je da probate naći način koji je u skladu s ovim pravilom, a da vam
nije preterano nezgodan – jer nije smisao da vam bude neprijatno i da ste
ukočeni, već da budete ležerni i s uživanjem pratite razgovor.
naredni put makar okvirno znati kojim vas vinom nude ili koje vino da odaberete.
U međuvremenu, tu je praksa, ali i lepi izleti u vinarije kod Fruške gore,
Subotice, Vršca.
Malegria
January 6, 2015Текст је користан, поучан и лепо написан. Мислим да би било лепо прочитати и водич кроз српскобуџетна (јефтина) вина у домаћим самопослугама, али и ово су добре смернице за сналажење.
admin
January 6, 2015Drago mi je da ti se dopao :).
Verujem da će autor pročitati, dobra je tema, mada treba istraživati više za takav tekst :).
Jovana Sinadinovic
January 6, 2015I meni se bas dopada tekst. 🙂 Bas je onako lepo objašnjeno, sa uživanjem sam citala. Bila sam u zabludi za što duže čuvanje vina, drago mi je da sam konačno saznala da to ne trebam da radim..
admin
January 6, 2015Hvala ti na komentaru, lepo je čuti to :).
Anonymous
January 6, 20151. stvar – na jezicima zemalja poznatih po proizvodnji vina, vino se zove crveno, a i jeste crvene boje. U srpskom jeziku, češće se kaže crno vino. U PRAVILNIKU se spominje isključivo crveno vino (“Sl. glasnik RS”, br. 87/2011). To je manja greška. 2. stvar- Roze NIJE belo vino i NIJE crno vino. Ovde je reč o ozbiljnoj grešci. 3. ne postoje "Osnovne vrste" ni po kojem kriterijumu, postoje vrhunska, kvalitetna i stona vina ili slatka, poluslatka i suva ili crvena, bela, roze. "Osnovne vrste" koje se spominju u tekstu su najrasprostranjenije i manje zahtevne za gajenje.
Nemanja
January 6, 2015Suština je da ljudi prepoznaju najčešće nazive. Svako pozivanje na bilo kakav pravilnik zaista nema mesta za tekst ove dužine i namene. Isto se odnosi i na Roze, jeste posebna vrsta kao što ste napisali i nije niti belo niti crveno, ali to bi zahtevalo dodatnu podelu i dodatne sekcije – što sve čini tekst preterano „stručnim“, dugačkim i nezanimljivim nekome ko nije zaljubljenik u vino. Između opcije da se izostavi ili spomene, odabrano je da se priključi na sam kraj belih, kao i šampanjac – koji je isto kategorija za sebe. Više puta je navedeno, da je tekst maksimalno skraćen i kao takav ostavlja prostor da vrsni poznavaoci nađu zamerke, međutim uz znanje o vinu treba da idu i maniri pa konsultujte neki pravilnik i za to. Žao mi je što je cilj ovog komentara napad po svaku cenu, jer dva od tri razloga sama sebi kontriraju, a treći sam pojasnio – mada sam uveren da ste ga znali. Moj cilj nije da pokažem sve što znam o vinu, već da približim nekome ko zna vrlo malo. U svakom slučaju mi je drago da ste pažljivo čitali tekst i da poznajete temu.
The Meadow of Beauty
January 7, 2015Izvrstan post! Dobro dođe predah od kozmetike ;). Inače obožavam vina, najviše sivi pinot.