Kako se pripremiti za prezentaciju

by Friday, August 21, 2015

Istraživanja su (toliko puta) pokazala da se u “top” strahovima nalazi i “onaj” od javnog nastupa. Mnogi ljudi kažu “da bi pre umrli”, nego pred auditorijumom držali govor/prezentaciju. Tu sam da vam ukažem na neke stvari i detalje kako da se bolje pripremite, oslobodite i na koje sitnice da obratite pažnju da bi finalni rezultat bio dobar. Suština je upravo u procesu i vežbi pred sam “čin”. 

TEMA

 
Polazna tačka. Nekada ste u situaciji da je birate, nekada ne. Bilo kako bilo, dobro je da se prilagodite (što pre), jer vam je u interesu da vaš deo posla prođe kako treba. Važno je da budete veoma informisani o tome što pričate. Dakle, osim “obavezne” literature, istražujte, pročitajte sa strane koliko god možete. Takođe, razmislite o potencijalnim pitanjima publike. Ljudi koji vas slušaju treba da saznaju i nauče nešto novo od vas, a na vama je da dobrom pripremom pokrijete koliko god možete datu materiju.

PUBLIKA – KOME SE ( i kako) OBRAĆATE?

Nivo i način izlaganja treba prilagoditi ljudima koji vas slušaju, kako bi vas razumeli, pri čemu naravno držite svoj nivo i lični pečat. Nije isto ako je vaša publika najmlađeg uzrasta (recimo na nekoj priredbi),  ili su u pitanju drugovi iz odeljenja, kolege na fakultetu, ili se nalazite na poslovnom skupu. Nivo formalnosti, opuštenosti se menja, ali je važno naći meru i korisiti se jednostavnim jezikom.

Pod “jednostavnim jezikom” ciljam na to da ne morate po svaku cenu da se trudite “da zvučite pametno”,  da titularnošću i potenciranjem termina “impresionirate” bilo koga. Nema potrebe. Važno je da za svaku reč koju ste izgovorili znate šta znači – samim tim imate više i samopouzdanja. Sigurna sam da ste bar jednom slušali nekoga i stekli utisak da baš i ne razume to o čemu govori. Zato, za svaku nepoznatu reč, ili onu koju ne znate da objasnite, rečnik, ili neki drugi izvor i zapisujte suštinu.

 

NERVOZA 


“Šta ću sa rukama, gde da stojim, u šta/koga da gledam, šta ako zaboravim tekst, ako ne znam odgovor na neko pitanje?” Sve je to normalno i rešivo, a iznad svega potpuno prirodno da se desi jednom, ili nekoliko puta. Često zaboravljamo i mi, kao i oni koji nas slušaju, da smo samo ljudi, od krvi i mesa, sa osećanjima, nesigurnostima, ali i kvalitetima. Imajte razumevanja.

Za početak, radite malo na sebi i svojoj “panici”. Razgovarajte sa sobom, analizirajte šta je uzrok tome što vas muči. Reći ću vam da je strah prisutan najčešće zbog neadekvatne pripreme, zbog koje osećate kamen u stomaku, drhtavicu, glavobolju, ili mučninu. Imate utisak da ne znate ništa – a to  (nekada) bude i istina, jer se niste dovoljno potrudili. Naravno, ima i ona druga vrsta, gde znate da ste dali maksimum, ali izgarate od brige “hoće li biti dovoljno dobro”.

 

Šta možete učiniti da pomognete sebi i smanjite šansu od neželjenih situacija:
1. Uz sebe imajte papire sa ključnim tezama vezanim za temu. Da li numerisano po slajdovima, ili samo delovi koji znate da vam nisu jača strana, to je vaš izbor. Važno je da nemate “referat” ispred sebe, jer sigurno u trenutku kada vam je potrebna pomoć prijatelja Papira, nećete ići prstom i tražiti rečenicu koja vam nedostaje, već pogledom odmah snimiti “gde ste stali”.
2. Prezentacija. Ukoliko je situacija takva da držite prezentaciju, ne libite se da pogledate slajd, to nije sramota. To vaš alat, materijal i treba da ga koristite. Ako vas bude zanimala priprema i izgled dobre prezentacije, mogu nekada detaljnije o tome. 

3. Držite nešto u ruci – papir(podsetnik), olovku, daljinski za prezentaciju. Ne kažem da treba da žonglirate, ali dobro je da možete da se oslonite na nešto i makar na tren okupirate svoju ruku, ako vas je strah od toga da se “ne razmašete” previše.

4. Dozvolite sebi da razmislite na licu mesta. Neko vas je nešto pitao, a vi ne možete “iz topa” da date odgovor. “Dajte mi trenutak da razmislim” – ljubazno izgovoreno, uz trenutak “dramske tišine” čak i one “uspavane” može ponovo da “vrati” vama – jer, nešto treba očigledno da se desi, odnosno da kažete. Ukoliko ne znate odgovor – prosto nije u vašem domenu, ili to što ste dali kao rešenje nije dovoljno, zahvalite se na pitanju, uzmite kontakt od osobe koja ga je postavila i potrudite se da naknadno pružite pomoć, ili uputite na nekoga ko može. To su sitne stvari, a jako znače. Ne budite sujetni.

GOVOR TELA

Imate ljudi koji su kao svećnjak, a imate i one koji maraton “istrčaše” od gestikulacije i šetnje. Različiti smo. Jedna od knjiga koja puno znači i može vam pomoći je: Govor tela. Što se mene tiče to je obavezna literatura, ne samo zbog prezentacije, nego za život. Evo OVDE sam pisala u preporukama.

 

Ne kažem da treba da se vodite pravilima i da se ponašate kao neko drugi ili: “Kako bi bilo dobro da ostavim utisak”, ali je dobro kanalisati pokrete i naći meru. Ljudi će osetiti iskrenost, ali i pretvaranje, posebno oni koji dobro procenjuju.
“Gde da gledam, ako pogledam u X osobu, izgubiću se”. Postoji više “saveta”, među kojima je i onaj da “nađete nekoga u publici” u koga imate poverenja i da se njemu obraćate. Đaci često gledaju u profesora jer znaju da “on ocenjuje”, a studenti nekada u svoje kolege, prijatelje – jer im je tako lakše. Iskreno, mislim da nije dobro staviti fokus na jednog čoveka, jer sam stekla utisak, a i deluje da se drugi ljudi osećaju zapostavljeno. “Šetajte pogledom”, posvetite pažnju “grupama” koje su tu, steknite njihovo poverenje i držite pažnju.


Takođe, jako je važno da govorite dovoljno glasno i razgovetno i ne previše brzo, kako bi vas svi čuli i razumeli. Treba da učinite da se ljudi koji vas slušaju osećaju prijatno, da budu zadovoljni što svoje vreme “troše” baš tu – jer im je korisno. Samim tim, vama kao govorniku budi se unutrašnji osećaj zadovoljstva i sve “teče” mnogo bolje.
 

 

SVE JE BITNO
Džabe vam je dobar materijal, ako ga ne prezentujete kako treba. Isto, elokvencija, ako nemate šta da kažete. Kao i u svemu, potrebno je pronaći balans. Za dobru prezentaciju, najvažnije je uložiti ono najskuplje – vreme. Znam, često ga nema dovoljno, rokovi su stisnuti, ali to se sve vežba. Uz puno zalaganja, rada i hrabrosti da predstavite nešto, poslužiće vas i faktor koji svi priželjkujemo – sreća. Znajte, nju je takođe potrebno zaslužiti.
 
Budite vredni, čitajte, uložite vreme, radite na sebi, uz skromnost i bez previše buke – biće prepoznato i cenjeno, dugoročno. Nemojte potcenjivati druge ili mrzeti i nipodaštavati one koji su bolji od vas. U svemu možete naći nešto pozitivno i naučiti, samo ako to želite. Ovo je način na koji ja funkcionišem. Mislim da je recept koji uz još začina ima dobar potencijal ne samo za prezentaciju, nego uopšte.

Foto: Di Golubović, lokacije: Savamala + komšijski krov i terasa

 

Da li imate strah od javnog nastupa? Kako vam se čini ova vrsta članka? Da li vas zanima nešto dodatno?

Do narednog naslova,
Di
13 Responses
  • Ajna Zukić
    August 21, 2015

    Iskreno, nemam strah od javnog nastupa… Valjda je to doslo nekako s godinama obzirom da sam od malena trenirala ples. Turniri su zahtijevali javni nastup pred stotinama ljudi pred kojima moras da prikazes najbolje od onoga sto znas… Kasnije se ta opuštenost prenijela i na prezentiranje u školi iz razlicitih predmeta i uvijek sam se radovala takvim stvarima 🙂
    Odlican post i super savjeti 🙂

    • admin
      August 21, 2015

      Baš mi je drago da čujem da si trenirala ples :).
      Veruj mi, mnogo ljudi ima problem oko javnog nastupa i baš primećujem kako pojedine koji su meni dragi to košta neke prilike, samo zbog straha.

  • Jelena Jelenković
    August 21, 2015

    Strah osećam samo pre nastupa, a kada to počne, ide nekako opušteno 🙂 Baš kao i sa ispitima 🙂
    Inače, članak je veoma koristan, saveti su sjajni 🙂 hvala ti 🙂

    • admin
      August 21, 2015

      Jelena, mnogo ti hvala, baš mi je drago da si pročitala i da ti se dopalo :).
      Nema na čemu.

  • Miljana Miletic
    August 21, 2015

    Hvala ti za ovo. Nemam preveliki strah od javnog nastupa, ali mi je ovo nešto što želim da imam na papiru da bacim pogled svaki put kada se spremam za neki javni nastup. 🙂

    • admin
      August 21, 2015

      Miljana :), hvala tebi što si pročitala i ostavila komentar.
      Drago mi je ako je ostavilo traga, ili će biti dobro kao podsetnik :)!

  • BjutifromCG
    August 22, 2015

    Bas si pogodila u metu, sto se mene tice. Generalno imam strah od javnog nastupa i odgovornosti u ,,vaznim" situacijama. Gotovo da ih izbjegavam citav zivot. Svjesna sam da ce dici momenat kada cu morati da prelomim☺. Ono sto je mozda najironicnije, to je da je upravo dosta inteligentnih i kvalitetnih ljudi introvertno, po prirodi. A ima i puno onih kojima, sto se kaze, pamet ne smeta, pa su puni samopouzdanja i vole upravo taj javni nastup. Ono sto sam htjela da pitam, a nije nuzno vezano za prezentaciju, kako uopste govoriti pred velikim brojem ljudi a da to bude kulturno, elokventno i odmjereno? Mozda je pitanje presiroko, ali nadam se da me razumijes . Hvala draga Di, samo tako nastavi. Imas puno toga pametnog da nam preneses. Pozdrav iz Cg

    • admin
      August 22, 2015

      Drago mi je da ti tema odgovara. 🙂
      Veruj mi, svi nekada imaju strah, a na početku da ne govorim, nekako se podrazumeva.
      U principu ima raznih ljudi, samim tim osećanja/reakcija, strahova i svega ostalog. Zavisi u kakvom se krugu krećeš.

      Pitanje ti je potpuno na mestu i veoma dobro postavljeno. Opet, nije mi lako da ti odgovorim u par rečenica, ali pokušaću – makar onim čime se vodim i sama.

      Pre svega, zaista je poželjno da čitaš makar pola sata-sat na dnevnoj bazi. Kada to kažem, ne mislim na: "Ne biste verovali šta se onda desilo"; "Pogledajte šta je X osoba uradila kada je Y …" i slične senzacije. Članci u novinama, ili pak na sajtovima koji su nekomercijalnog sadržaja, koji imaju šta pametno da prenesu. Davala sam dosta online preporuka, pa možeš prečešljati arhivu i rubriku Lifestyle. Takođe, dobro je da kada naiđeš na neku rečenicu koja ti zvuči upravo tako – odmereno i kulturno, negde je sebi pribeležiš, kopiraš u fajl i slično. Ne možeš sve da držiš u glavi i opterećuješ se. Kasnije to samo dolazi i ostaje u glavi, čekajući trenutak za primenu. Isto, dobro je da pažljivo slušaš ljude za koje smatraš da se lepo izražavaju. Da li su to osobe koje poznaješ, ili posećuješ neko predavanje za koje znaš da će biti dobri govornici, ili čak YT, ukoliko smatraš da je osoba vredna pažnje. Poenta je, kao što vidiš, u ulaganju dodatnog vremena i napora u širenje svog rečnika, pri čemu ti sama nalaziš meru šta je to dovoljno balansirano i lepo za izražavanje, bilo pisano, bilo usmeno.
      Elokvencija dolazi vremenom, iskustvom, ali sebi mnogo možeš pomoći ako sama u svoja četiri zida povremeno izgovoriš naglas ono što ti se dopalo kod drugih. Onaj osećaj kada slušaš nekoga i pomisliš: "Baš se lepo izražava", možeš "isprobati" na sebi, tako što ćeš ponoviti nečije reči, naglas. Delovaće na početku, kao da nisi ti, kao da ti to ne ide uz tebe, ili ne stoji. Nekada će to i biti tačno, jer svako ima svoj spektar reči koje voli da koristi. Međutim, to je jedan od načina da se oslobodiš i vremenom bukvalno rečeno biraš šta je to što se uklapa u tvoj stil. Svako mora početi nekako, a posle se samo "razvija" 🙂

      Nadam se da sam makar malo pomogla. Ako imaš neki predlog, volela bi nešto vezano za tematiku da napišem, a ako kojim slučajem znam, vrlo rado bih to uradila. 🙂

    • BjutifromCG
      August 27, 2015

      Hvala puno. Slusala sam te na Profemini, upravo sam htjela da cujem kako govoris, kad ovako fino i potkovano pises. Pozdrav Di!

  • Jana Cvijovic
    August 23, 2015

    Odličan tekst!
    Što se mene tiče, sa javnim nastupom sam se konstantno susretala od srednje škole, pa preko fakulteta i posla. Bilo je šarenih iskustava od fenomenalne prezentacije pa do skoro onesvešćivanja jer nisam mogla da dođem do vazduha 🙂 (u ovom slučaju je bilo nedovoljno pripreme, pa je onda trema uradila svoje i zakucala me, sva sreća pa je "samo" odbrana rada na fakultetu bila). Što se medijskih nastupa tiče, svaki put sam se maksimalno pripremala, pa je sve teklo kako treba.
    Slažem se da dobar deo zavisi od same pripreme. Takođe smatram da improvizacija može da pomogne u ključnim situacijama, naravno ko ume. 🙂 Ja se ipak držim dobre pripreme.
    Mislim da bi bilo lepo da pišeš članak i o tome šta kvalitetna prezentacija treba da sadrži, smatram da će mnogima biti od pomoći, jer viđala sam (više puta) da ljudi dobru prezentaciju smatraju onu koja je od vrha do dna ispunjena tekstom. Imam izdvojene primere grafički dobro urađenih prezentacija, pa ako treba tu sam:

    Pozdrav!
    J

    • admin
      September 2, 2015

      Slažem se za improvizaciju, ali u početku nije baš za svakoga :).
      Drato mi je da ti se dopao tekst. Ta priča o grafički dobrih rešenja mi se dopada, ako mi zatreba da proširim vidike, zamoliću te da mi proslediš :)!

  • Irena
    October 29, 2015

    Mislim da si mnogima pomogla ovim postom. Sve si lepo objasnila 🙂 ja nemam strah vise ali kada sam bila mladja trema me lako savlada i zbunim se 🙁 verujem da ce mladim devojkama dosta da pomogne <3

  • Sandra
    October 29, 2015

    Odličan tekst! Dopada mi se kad pišeš nešto drugačije i volela bih da napišeš nešto o tome kako na pravi način napraviti prezentaciju, što si i pomenula u tekstu. Verujem da ima još zainteresovanih 🙂
    Ja lično nemam veliki problem sa javnim nastupima, mala trema uvek postoji samo neposredno pred ali su mi ovakvi tekstovi uvek korisni. Pogotovo sad kad je pred a mnom izrada i odbrana diplomskog. 🙂
    Pozdrav :-*

What do you think?

Your email address will not be published. Required fields are marked *